Kako nastaje pravac u slikarstvu?

ili zašto se pojavljuju slikari sa sličnim načinom izražavanja?

Kako najbolje objasniti nastanak jednog pravca u slikarstvu, nego opisom samog slikara. Slikari su tipovi ljudi koji imaju jako izraženu osjetljivost na emocije, kako svoje tako i društva. Od drugih se razlikuju samo po načinu izražavanja tih emocija, a to je kroz slikarstvo.

Svako od nas ima svoje tzv. filtere kroz koje prolaze informacije, u ovom slučaju emocije, tako da iste emocije možemo prikazati na sebi svojesten način. Slikari koji su slični karakterom, životnim iskustvima i senzibilitetom će imati sličniji način slikanja. U modernom svijetu gdje većinu vremena provodimo na internetu možemo pronaći more prekopiranih slika od pojedinih slikara. Takve slike se lako prepoznaju po manjku ličnog pečata ili rukopisa. Ljudi koji kopiraju tuđe slike, kopiraju ujedno i emocije slikara, ideju i viziju, a to je ono što se prekopirati ne može. Takve slike nemaju dušu, a kada je slika bez duše, možda nećete biti potpuno svijesni zašto vam neka slika “nije baš na mjestu”, ali vaša intuitivnost se neće dati prevariti. Uvijek i u svemu vjerujte svojoj intuitivnosti.

rekla sam šta sam rekla.

Pokušaj kopiranja autorovih emocija naslikanih na platnu je jalov posao.

Ali vratimo se mi na temu. Dakle, slikari koji su pripadnici jednog slikarskog pravca, na sličan način intepretiraju suptilne emocije društva u kom se nalaze. Svako u svom stilu, bez svijesti jedni o drugima stvaraju slike koje svojim elementima mogu da se svrstaju u jedan slikarski pravac.

Čak ni znanje jednih o drugima ne ugrožava njihov rad, jer slikarstvo je poriv, nagon prisutan u svakom slikaru kojem se on ili ona mora predati. Upravo zbog te iskonske potrebe za slikanjem ono ne može biti ugroženo nečijim tuđim slikarstvom. To vam je nešto kao istina, svako ima svoju verziju istine, u osnovi isti događaj interpretiran na različite načine koji se medjusobno ne poništavaju.
Prema tome koliko se jedan slikar ne obazire na rad drugih slikara, možemo samo da uvidimo nivo sigurnosti samog slikara u istinitost njegovog rada.

Osnovne karakteristike slika prema kojima ih svrstavamo u neki pravac.

Ovaj put je dobro utaban kroz istoriju umjetnosti, tako da će ovaj dio teksta biti svojevrsno ponavljanje. Kroz istoriju nam je poznato dosta pravaca u slikarstvu, a meni omiljeni su ekspresionizam i impresionizam, kao i nadrealizam. Neki od elemenata po kojima svrstavamo umjetnike u jedan pravac su:

^

Paleta boja

Jako često se desi da slikari koriste istu paletu boja kako bi izrazili ista emotivna stanja. Svaka boja predstavlja različitu emociju i poruku koju slikar šalje posmatraču. Tako da nije iznenađenje da u jednom slikarskom pravcu primjetimo iste ili slične palete boja kod različitih slikara. Postoje mnoga naučna istraživanja na temu psihlogije boja.

^

KOmpozicija

Kompozicija je još jedan slikarski element po kojem možemo da povežemo i grupišemo slikare jednog pravca. Sama kompozicija je način na koji slikari smještaju glavne elemente slike u datom formatu, moglo bi se nazvati i kadriranje. Slikari sličnog senzibiliteta bi bili skloniji istom rasporedu elemenata unutar svojih slika.

^

Slikarski motivi

Motivi koji se pojavljuju na platnima različitih autora, obrađeni u duhu i rukopisu autora, je jedan od najčvršćih pokazatelja pripadnosti istom pravcu.
Odabirom motiva ili teme možemo dosta naučiti kako o samom slikaru, tako i o vremenu u kome je slikar stvarao.

Naziv slikarskog pravca najčešće se dodjeli pukom slučajnošću, šalom na račun slikarskog rukopisa ili po mjestu prvog izlagnja neke od grupe slikara. Ime nekako više dođe sponatano i skoro sudbinski, a vrijeme pokaže kako baš taj “slučajni” odabir na najbolji način opisuje taj pravac.

Nadam se da da sam uspijela makar malo da vam približim temu slikarskog pravca i njegovih elemenata.Tekst sam u potpunosti pisala vođena svojim znanjem i mišljenjem na ovu temu, a ukoliko imate komentar slobodno pišite.

0 Comments